I tako smo se sreli.
Negdje baš u to vrijeme, Skroz je počeo ispitivati može li se izvedba sastojati samo od ljudske interakcije, bez ikakvog sinopsisa, plana, logotipa, i definitivno bez najavne špice.
Jednostavno: što ako imamo samo set zadataka? I dvoje ljudi koji pokušavaju stvoriti svoj privatni svijet u javnom prostoru. Kao u životu? Ali – bez biografske pornografije?
Mda.
No, život je, gad kakav već je, u međuvremenu počeo funkcionirati i na društvenim mrežama.
I tako smo završili ovdje.
Pokušavajući pokušati.
stranice: 1 2
