‘… ako onda taj prijatelj upita zašto sam ustao protiv Cezara, ovo je moj odgovor: ne zato što sam manje ljubio Cezara, nego zato što sam više ljubio Rim…’
Gaj Julije Cezar, rimski vojskovođa, konzul, diktator koji je iz građanskog rata izašao kao pobjednik i jedini vladar te time efektivno otvorio put pretvaranju republike u carstvo, neslavno je završio kad je nekolicina njegovih bivših bliskih suradnika i prijatelja zaključila da je dosta strahovlade.
Petanestak stoljeća kasnije, urotom na državnom vrhu pozabavio se Shakespeare, a uvid u spletke na engleskom dvoru, u koje je nužno morao biti upućen jer su poslovi njegove glumačke družine itekako ovisili o (dobroj) volji mušičavih pripadnika engleske vladajuće elite, omogućio mu je intimno razumijevanje spletki i intriga koje prate politička događanja. Zbog toga je njegov ‘Julije Cezar’ obojen ciničnim primjedbama poput one da su ljudi koji razmišljaju opasni, a istovremeno pokazuje svojevrsnu razinu patriotizma koji proizlazi iz građanske odgovornosti, a ne iz izlizanog osjećanja nacionalne pripadnosti.
Srpanj 2009. Hrvatska je u rasulu. Financijska je kriza već zahvatila državu, niz skandala u koje su očito upleteni visoki državni dužnosnici puni novinske stupce i istražne zatvore, a kapetan napušta brod – ni na polovici mandata Ivo Sanader, ne navodeći razloge, daje ostavku.
Na njegovo mjesto uskočit će kasnije sadašnja premijerka, koja će se, zajedno s dijelom vladajuće stranke, brzo odreći prethodnika…
‘Brutalno, skroz’ nastalo je kao ekspresni izvedbeno-instalacijski odgovor na Sanaderovu ostavku, gdje je kolektiv SKROZ Shakespearova razmišljanja o prirodi vlasti odlučio uputiti onima kojima su građani izglasali povjerenje, ostavljajući ih na post-it papirićima na ustanovama od državne važnosti poput Sabora, Ustavnog suda i Vlade RH.
