Pop Skroz derivat je istraživanja u maksimalizaciji rizika izvedbe – podjednako za autore, izvođače i publiku.
Prvakinja nacionalnog baleta, Edina Pličanić i publicist, te glazbenik Ante Perković, riskirali su okušavajući se u dotad im nepoznatoj formi scenskog izraza, i razvili s nama niz zadataka kao okosnicu buduće izvedbe. No, koje će od tih zadataka, kako, kojim redom i tko izvesti, saznajemo slučajnim odabirom – tijekom same izvedbe.
Predstava nastaje formiranjem prostora privatnosti, kao jedinog čvrstog uporišta u javnom prostoru izvedbe, a slijedom teze Tima Etchellsa da nas investicija izvođača uvlači u izvedbu:
‘investment (is) the line of connection between performer and their text or their task. When it works it is private, and often on the very edge of words. Like all the best performance it is before us, but not for us. (…) investment draws us in. Something is happening – real and therefore risked – something slips across from the private world to the public one – and the performers are ‘left open’ or ‘left exposed‘.
[Tim Etchells, On Risk and Investment, Certain Fragments, Routledge, 1999.]
