U drugom dijelu istraživanja, rizik je dodatno povećan činjenicom da su izvođači i publika lokaciju izvedbe saznavali samo 2 sata prije početka iste, u prostorima, poput jazz bara, kino dvorane ili galerije. Predstava je 2010. uvrštena i u dubrovački program festivala Perforacije.

U @BetaSkroz svim se navedenim rizicima tog istraživanja pridodaje i onaj istovremenog izvođenja digitalnih i ‘analognih’ identiteta svih uključenih – od autora, preko izvođača do publike.

Vrijede li pravila mikrosociologije performativnog identiteta Ervinga Goffmana[2] jednako u digitalnom i u fizičkom svijetu? Kako ta dva identiteta funcioniraju usporedno u onome što Nissenbaum[3] naziva kontekstualnim integritetom? Ali, jednako važno – može li se sve to ispitati predstavom, živom izvedbom?

Pages: 1 2 3 4 5